Prijelomnica tisućljeća datum je velike simboličke snage. Dakako, nedavnost osnutka naše udruge ne daje nam osnove za nekakvo značajnije sređivanje računa, ali nam zato ovaj datum velikih brojki i simboličnog početka “novog doba” daje dobar povod za priopćavanje naših osnovnih opredjeljenja o sadašnjosti i budućnosti dramskog odgoja u Hrvatskoj.
Posljednjih tridesetak godina svjedoci smo dviju revolucija u odgojno-obrazovnim sustavima i procesima. Jedna je očevidna, spektakularna i ubrzana, donose je strojevi i svi je dobro poznajemo kao informatičku revoluciju. Druga je manje razvidna, poglavito nama u Hrvatskoj, teže i sporije se odvija, njezini izvršitelji su ljudi, a sastoji se u dramatizaciji procesa odgoja i obrazovanja. U posljednjih nekoliko godina poznajemo je kao dramski odgoj. Podsjećamo:
- Pod dramskim odgojem danas se podrazumijeva skup metoda poučavanja i učenja koje se koriste dramskim izrazom kao čovjekovom sposobnošću kojom se on služi tijekom sazrijevanja i odrastanja.
- Dramski izraz podrazumijeva svaki oblik izražavanja u kojem su stvarni ili izmišljeni događaji predstavljeni s pomoću odigranih/odglumljenih uloga i situacija.
- Dramski odgoj nema za svoj isključivi cilj profesionalno bavljenje drmskom umjetnošću ili tek njezino lakše razumijevanje. Dramski odgoj prije svega odgaja za život i namijenjen je svoj djeci.
Na ovim osnovnim spoznajama Hrvatski centar za dramski odgoj od svog osnutka u veljači 1996. utemeljuje svoje ciljeve i pravce djelovanja.
STATUS DRAMSKOG ODGOJA U HRVATSKOJ
Iako dosadašnji rad centra bilježi preko 40 temeljnih i nekoliko specijaliziranih višednevnih radionica, zatim dva velika savjetovanja, niz pojedinačnih sudjelovanja na radionicama, savjetovanjima i kongresima u inozemstvu, a nadasve dojmljiv broj članova koji se približuje brojci od 300, neke od osnovnih tvrdnji koje smo o dramskom odgoju u Hrvatskoj iznijeli u našoj “Izjavi o stanju dramskog odgoja u HrvAtskoj” iz 1997. stoje, na žalost i danas:
Dramski odgoj u Hrvatskoj postoji kao priznata i prepoznata djelatnost samo u rijetkim izvanškolskim ustanovama, gdje je dramski odgoj sastavnim dijelom njihove redovne djelatnosti.
Zanimanje dramskog pedagoga kao takvo nije poznato, osim onima koji se njime izravno bave. Sukladno tomu, škole za dramske pedagoge ne postoje, već se to postaje samoučenjem kroz praksu.
Našom djelatnošću pak uspjevamo mijenjati svijest i odnos spram dramskog odgoja kod onih koji su imali prilike sudjelovati na našim seminarima, radionicama i savjetovanjima. Međutim, još uvijek nedovoljnom osjećamo potporu “službenih” ustanova: ministarstava, zavoda, visokoškolskih ustanova, županijskih i gradskih ureda. U tim se ustanovama tek počinju otvarati vrata našim ponudama i zahtjevima.
OSNOVNA VRIJEDNOSNA OPREDJELJENJA
HCDO želi biti partner državnim i nedržavnim ustanovama i organizacijama te aktivno pridonositi u sljedećim pravcima odgojno-obrazovnog i socio-kulturnog djelovanja:
- izgradnja odgojno-obrazovnog sustava koji će za cilj imati odgoj slobodnih, stvaralačkih i odgovornih ličnosti koje vole i cijene život i ne uzmiču pred njegovim problemima,
- razvoj mirotvorstva kao načina aktivnog rješavanja sukoba među skupinama i pojedincima a time i kao jedne od temeljnih vrijednosti zajedničkog življenja i demokratskog odlučivanja,
- ravnoteženje neizbježnih globalizirajućih tendencija u svijetu i hrvatskom društvu s potrebom očuvanja individualnih, lokalnih i mikrokulturnih osobitosti koje predstavljaju kulturno i društveno bogatstvo,
- odgoj za trajni osobni razvoj i samoučenje,
- trajno dopunsko obrazovanje učitelja i odgajatelja koje postaje neophodno u dobu koje se tako brzo mijenja da učenici u nekim znanjima, primjerice informatičkim, postaju obrazovaniji od svojih učitelja,
- borba protiv svih oblika ovisnosti,
- skrb za pojedince i skupine s posebnim potrebama i izgradnja pojačane osjetljivosti kod ostalih za njihove probleme,
- trajna skrb o darovitim pojedincima koji, kao odrasle osobe i stručnjaci, mogu pomoći u ostvarivanju svih navedenih zadataka.
DRAMSKI ODGOJ U HRVATSKOM ODGOJNO-OBRAZOVNOM SUSTAVU
Svakodnevno nam iskustvo govori da se u našim školama, vrtićima, domovima, kao i u raznim odgojno-obrazovnim ustanovama posebne namjene dramski rad obilato i intenzivno koristi. Zahvaljujući sve većem broju odgajatelja, učitelja i profesora koji su prošli neke od naših seminara, radionica i savjetovanja (preko 1200 sudionika u preko 40 akcija) dramski rad, uz slobodne aktivnosti u kojima je najrašireniji, susrećemo sve češće kao metodu u redovnoj nastavi, zatim na satovima razredne zajednice, u radu posebnih učeničkih grupa, pa čak i na roditeljskim sastancima.U nekim slučajevima nalazimo ga u pojedinim, zasad rijetkim, oblicima integrirane i projektne nastave. Isto tako, dramski i slični kolegiji koji kao osnovu koriste radioničke oblike rada počinju nalaziti svoje mjesto, uglavnom zasad kao izborni predmeti, na nekim visokoškolskim ustanovama. Sve to ukazuje da su studenti, odgajatelji,učitelji i profesori kao osnovni djelatnici našeg odgojno-obrazovnog sustava željni i spremni za intenzivnije uvođenje dramske pedagogije na svim razinama sustava.
Ovu njihovu spremnost, međutim, ne prate neke druge pretpostavke neophodne za snažniju nazočnost dramskog odgoja i pedagogije u našem školstvu. To su sljedeće pretpostavke:
- Stvaranje visokostručnih zanstveno-metodičkih timova stručnjaka koji mogu oblikovati i sudjelovati u realizaciji programa dramskog odgoja i pedagogije u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu.
Članovima ovih timova logično mjesto jest na pedagoškim i edukacijsko-rehabilitacijskim fakultetima, na učiteljskim akademijama, na studijima socijalnog rada, na Akademiji dramske umjetnosti, pri Zavodu za unapređenje školstva Ministarstva prosvjete i športa, kao i u izvanškolskim ustanova koje se bave dramsko-pedagoškim radom. Jedan od ciljeva djelovanja HCDO jest da se tijekom sljedećih nekoliko godina u ovim ustanovama postupno stvori krug stručnjaka koji će biti u stanju oblikovati i pokrenuti programe dramske pedagogije i odgoja. Postoji veliko zanimanje za dramsku pedagogiju i odgoj naročito među mlađim stručnjacima iz raznih područja, međutim, snažnija potpora ovim stremljenjima još izostaje. Primjerice, naša dosadašnja nastojanja da zainteresiranim stručnjacima osiguramo dodatno vrhunsko usavršavanje u dramskoj pedagogiji ostvarivana su uz izuzetne napore i uz nedovoljno razumijevanje nadležnih u odgovarajućim ministarstvima i ustanovama. - Razrada sustava temeljnog i dodatnog obrazovanja učitelja, pedagoga, odgajatelja, socijalnih radnika, rehabilitatora, psihologa i sl. kao osnovnih nositelja dramskog odgojnog rada s djecom i mladeži.
Ova se zadaća treba ostvarivati na nekoliko razina.
Prvu razinu čine seminari kao oblik dodatnog obrazovanja namijenjeni onima koji u svom redovnom poslu već dramski rade s mladeži a nemaju prethodnog dramskog obrazovanja. Premda se može reći da smo najveći broj naših akcija ostvarili upravo na ovoj razini, ne možemo biti zadovoljni ukupnom dinamikom ostvarivanja ovih seminara, jer držimo da bi oni trebali u većoj mjeri postati dijelom sustava stručne pomoći učiteljima, odgajateljima, pedagozima i drugima. Bez obzira na tešku financijsku situaciju smatramo da Ministarstvo prosvjete i športa i njegov Zavod za unapređenje školstva ovim nastojanjima trebaju pružiti veću potporu i ohrabriti lokalne nositelje odgojno-obrazovne politike da ih prihvaćaju, čime će samo udovoljiti brojnim zahtjevima “s terena”. Za ovu zadaću HCDO je i nadalje spreman nuditi programe i stručnu pomoć.
Drugu razinu čini dramsko obrazovanje kao dio redovna obrazovanja učitelja, pedagoga, odgajatelja, socijalnih radnika i rehabilitatora. U ovom trenutku postoji nekoliko značajnih inicijativa u raznim visokoškolskim ustanovama, čiji su nositelji i naši članovi, a kojim se postojeći oblici školovanja budućih pedagoških djelatnika nastoje obogatiti dramsko-pedagoškim i srodnim kolegijima. Osnovno je obilježje tih kolegija radionički način rada u kojem je sam proces rada kao doživljeno iskustvo jednako važan kao i intelektualno znanje koje se njime stječe. Smatramo da je izborni karakter tih kolegija u ovom trenutku najpogodniji oblik za njihovo uvođenje u praksu, čime se otvara i put njihova budućeg osustavljenja te stvaranja kruga dramski obrazovanih stručnjaka. - Vraćanje značaja i ugleda slobodnim aktivnostima u školi i izvan nje kao mjestu ne samo učeničkog stvaralaštva nego i mjestu socijalizacije, usvajanja humanih vrednota i razvoja stvaralačke ličnosti učenika.
Slobodne aktivnosti unutar i izvan škole danas u svijetu dobivaju izuzetnu važnost u prevenciji raznih oblika nesocijalnog ponašanja uključujući i ovisnost kao danas najčešće isticano zlo.
Kad su u pitanju školske slobodne aktivnosti, zalažemo se za školu kao odgojnu, obrazovnu ali i kulturno-stvaralačku ustanovu, što ona može biti upravo preko kvalitetnih programa slobodnih aktivnosti. Pritom smatramo da
– a) rad voditelja slobodnih aktivnosti mora biti adekvatno vrednovan i nagrađen,
– b) valja mijenjati prevladavajući način vrednovanja stvaralačkih slobodnih aktivnosti,
– c) voditeljima slobodnih aktivnosti, a naročito voditeljima dramskog odgojnog rada, treba osigurati odgovarajuće uvjete za rad te za pokazivanje rezultata tog rada.
Prvom zahtjevu nemamo što dodati, osim da, uz novac, postoje i drugi oblici nagrađivanja uložena voditeljskog truda poput smanjenja satnice u redovnoj nastavi, podrške pri odlasku na seminare i radionice i sl.
Drugi zahtjev podrazumijeva da se slobodne aktivnosti, pogotovo one dramske, ne smiju vrednovati isključivo prema uspješnosti rezultata na natjecanjima i smotrama stvaralaštva, već i prema odgojno-obrazovnim učincima ostvarenima tijekom odvijanja slobodnih aktivnosti. Ovi učinci, kojih su voditelji slobodnih aktivnosti itekako svjesni, uglavnom ostaju neprepoznati i nepriznati od strane vanjskih promatrača. Stoga se ovdje zalažemo i za odgovorniji izbor prosuditelja slobodnih aktivnosti. Pozitivni kao i negativni primjeri s “Lidrana” pokazuju koliko je taj izbor i trajna skrb o njemu važan za poticanje i razvoj slobodnih aktivnosti, posebice za dramski stvaralački rad.
Treći zahtjev, svjesni smo, možda je najteže ostvariti u njegovu prvom dijelu. No u drugom dijelu, sigurni smo, može se učiniti mnogo više. Tamo gdje to ne mogu same škole, neophodna je pomoć izvanškolskih ustanova, poput centara za kulturu, narodnih sveučilišta i domova kulture. Jer skrb o stvaralaštvu mladih skrb je o kulturi vlastite sredine.
Uz školske slobodne aktivnosti danas u razvijenu svijetu iznimnu važnost dobivaju izvanškolski oblici stvaralačko-socijalizacijskog rada s mladeži, jer zajedno s obitelji i školom značajno pridonose zdravom razvoju mladih ličnosti. Držimo da pored sporta, koji već uživa značajnu javnu potporu, danas posebnu važnost u radu s mladeži moraju imati svi oblici stvaralačkog provođenja slobodnog vremena kao što su igraonice, centri umjetničkog i stvaralačkog odgoja, kulturno-umjetnička društva, klubovi mladeži, socijalizacijske skupine i sl. Upravo ove aktivnosti predstavljaju srž nacionalnog programa prevencije ovisnosti i neprihvatljiva ponašanja djece i mladeži. Ne čekajmo da gorući problemi mladih eksplodiraju. Radije stvarajmo pretpostavke za njihov svestran i cjelovit razvitak. Ulagati u ustanove i organizacije za kulturno stvaralaštvo mladeži znači ulagati u sigurniju i sretniju budućnost Hrvatske. Isto tako, zalažemo se da svi takvi oblici rada budu otvoreni svoj djeci i mladim ljudima bez obzira na sposobnosti. - Pokretanje Srednje dramske škole kao odgojnog i metodičkog centra dramske pedagogije
Širenje pojma i polja drame koje je već na djelu uključuje i vertikalno osustavljenje ustanova i programa dramskog odgoja. Srednju dramsku školu vidimo kao važno mjesto takva sustava, naime, kao odgojni i metodički centar dramske pedagogije. Škola, za koju postoji opširan elaborat podržan od niza najuglednijih visokoškolskih ustanova, zamišljena je kao suvremena hrvatska replika britanske “škole za govor i dramu” (“speech and drama school”) u kojoj bi se intenzivno stjecalo znanje o drami kao umjetnosti, o drami kao mediju učenja, ali i o vještinama moderne komunikacije usredištene u govoru i osobnom nastupu. Jezgru kurikuluma činio bi program umjetničkog dramskog odgoja kao onaj koji uz metode rada nudi i kriterije. Slično drugim srednjim umjetničkim školama i ova škola bi bila otvorena mladim ljudima koji imaju dara i motivacije za dramski izraz, osobno javno nastupanje i govornu komunikaciju. Skup stečenih znanja otvorio bi završenim učenicima ove škole vrata niza studija i mogućih zanimanja: od onih koja se govorom bave (fonetičari, defektolozi) ili se njime služe kao osnovnim izražajnim sredstvom (novinari, komentatori, voditelji programa, dramski glumci), preko onih u kojima je osobni nastup presudan (pravnici, učitelji, predstavljači, političari), onih koji se bave međuljudskim odnosima (psiholozi, sociolozi, psihijatri, odgajatelji) ili dramskim fenomenom i književnošću (dramaturzi, kritičari, teatrolozi) do onih koji se bave dramskom umjetnošću (glumci, redatelji, dramski pisci) i dramskim odgojem (dramski pedagozi).
DRAMSKI ODGOJ I POLITIKA PREMA MLADIMA
Postojeći izvanškolski oblici dramsko-pedagoške djelatnosti u Hrvatskoj dijele sudbinu svih aktivnosti koje za svoj glavni ili djelomični cilj imaju kontinuirani odgoj mladeži s pomoću umjetnosti i stvaralaštva. Ustanove državne i lokalne kulturne odn. odgojno-obrazovne politike uglavnom nevoljko prihvaćaju takve programe, prvi s obrazloženjem da to spada u odgoj i obrazovanje, a drugi da to spada u kulturu. Unutar ovakva međusektorskog “ping-ponga” odvija se i sudbina programa našeg Centra, neki put s više, a neki put s manje sreće.
Dramski odgojni i stvaralački rad s mladeži jednako pripada području odgoja i obrazovanja kao i području kulture, a danas je sasvim jasno da ga valja smatrati i sastavnim dijelom globalne socijalne politike spram mladeži, poglavito programa društvene prevencije ovisnosti.
Od ustanova odgovornih za provođenje odgojno-obrazovne, kulturne te socijalne politike očekujemo:
- Veće razumijevanje i osjetljivost za naše i slične programe namijenjene mladeži u kojima podjednaku važnost imaju odgojno-obrazovni, kulturni i socijalni čimbenici. Nadamo se da ćemo našom djelatnošću i sami pridonijeti razvoju ove osjetljivosti koja sada u velikoj mjeri nedostaje.
- Potporu programima koji imaju za cilj snažnije povezivanje škola te centara umjetničkog odgoja i stvaralaštva mladeži sa centrima za socijalni rad, ne samo radi ambulantnog, tj. naknadnog reagiranja na neželjene pojave, nego i radi preventivnog djelovanja u lokalnim zajednicama putem zajedničkih akcija kroz mladima primjerene i privlačne oblike stvaralačkog rada.
- Jednako tako očekujemo potporu ravnopravnom uključivanju ustanova za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama u sustav javnih smotri stvaralaštva poput susreta amatera te školskih susreta “Lidrano” i sl., kao i gostovanjima i razmjeni školskih družina slobodnih aktivnosti sa sličnim družinama u ustanovama za rad s djecom i mladeži s posebnim potrebama. Ne treba zaboraviti ni to da pri takvim susretanjima invalidnost može biti snažan poticajni uzor neinvalidnim osobama za suočavanje s vlastitim životnim teškoćama.
- Trajnu skrb i jaču potporu dramski darovitoj djeci i mladim ljudima. Posljednjih godina sasvim neshvatljiv i neopravdan otpor državnih ustanova onemogućio je neke već ustaljene oblike takve potpore koji su pokazivali i još uvijek pokazuju dobre i dokazane rezultate. U situaciji zabrinjavajuće pasivnosti i apatije mladih naraštaja, dramski rad omogućuje darovitoj i osjetljivijoj djeci da izraze svoje misli, osjećaje i stavove, da bezbolno komuniciraju sa svijetom i da se od njeg ne otuđuju, već da svoju stvaralačkost razviju i pozitivno iskoriste.Pružajući potporu dramski darovitoj djeci ne odgajamo samo buduće dramske umjetnike nego i buduće dramske pedagoge čime pridonosimo ukupnom razvoju dramskog odgoja i pedagogije u Hrvatskoj.
Svim ovim nastojanjima, prijedlozima i očekivanjima Hrvatski centar za dramski odgoj spreman je dati vlastiti doprinos kako svojim službenim odlukama i aktivnostima tako i osobnim djelovanjem svojih članova.
Ova izjava oblikovana je na temelju rasprave održane na skupštini HCDO 23.10.1999.
Predsjedništvo Hrvatskog centra za dramski odgoj