ODLAZAK DOROTHY HEATHCOTE
Dorothy Heathcote, svjetski poznata i priznata britanska dramska pedagoginja i sveučilišna profesorica, umrla je u 85. godini 8. listopada 2011.. U slijedu donosimo njezin nekrolog preuzet sa web stranice koja je posvećena njezinom životu i radu (www.dorothyheathcote.org).
Dorothy Heathcote, britanska dramska pedagoginja, umrla je u osamdeset i petoj godini života. Bila je svjetski priznata profesorica koja je iz temelja promijenila primjenu odgojne drame kroz široki spektar novo uvedenih dramskih tehnika.
Teško je zamisliti kako je četrnaestogodišnja djevojčica, koja dolazi raditi u jorkširsku tkaonicu vune 1940. godine, mogla postati međunarodnom ključnom figurom u svijetu obrazovanja i drame te do svoje 24. godine predavačicom na kampusu Newcastle-upon-Tyne pri Sveučilištu u Durhamu započevši karijeru koja će potrajati šezdeset godina. Kroz to vrijeme postala je inspiracijom i uzorom generacijama učitelja širom svijeta koji su u njezinom jedinstvenom pristupu prepoznali sredstvo pomoću kojeg je moguće dublje uključiti učenike i mlade u proces učenja.
Naslovi u Yorkshire Postu 1945. godine najavljuju: «Tkalačka radnica dobiva priliku za kazališnu karijeru» i zaista, Dorothyno glumačko školovanje platio je direktor tvornice. No, kolikogod da je uživala u glumi, njezino se vizionarstvo širi van granica pozornice prema upotrebi kazališta kao obrazovnog sredstva. Instinktivno je prepoznala ljudsku prirodnu sklonost da koristi dramu kao sredstvo istraživanja i razumijevanja svijeta te razvijanja bitnih životnih vještina koje su za nj potrebne. Slijedeći tu spoznaju, Dorothy je sebi dala zadatak da svoju viziju pretvori u učioničku praksu za sve životne dobi koja kontinuirano inspirira milijune ljudi.
Imala je talent da dodirne ljude i da zainteresiranima pruži sve što je znala. Njezino su nasljeđe toliki mnogi koje je zainteresirala i koji su, oslanjajući se na njezinu praksu, nastavili rad ove genijalne žene, za mnoge najsjajnije dramske pedagoginje uopće.
Dorothy je ostala u Newcastleu nakon što je ono postalo samostalno sveučilište 1962. godine. S ondašnje Učiteljske škole ubrzo se proširio glas o mladoj karizmatičnoj dramskoj pedagoginji. Otvorenošću duha te radikalnom novom pedagogijom privukla je mnoštvo postdiplomaca u Newcastle. Velikodušno je ugostila mnoge od njih u svom vlastitom domu pa su se njezin suprug Raymond i njihova kći Marianne naviknuli dijeliti kuću s privremenim stanarima iz zemlje i inozemstva u grupama čiji se sastav svake godine mijenjao.
Dorothy je stvorila čitavu školu dramske prakse zasnovane na učitelju zaokrenuvši svoju pedagogiju s poučavatelja prema onome koji uvodi u nešto, treneru, podupiratelju i kolegi umjetniku prepoznavši moć učenja kao zajednički kreativan proces u kojima učenik zadobiva moć. Stvorila je stručno nazivlje kao što su drama za učenje, dramske konvencije, učitelj u ulozi i izvan uloge, uokvirivanje, označavanje, ogrtač stručnjaka, koje danas predstavlja kanon dramsko-pedagoške struke u cijelom svijetu a uvela je i kurikularne modele zasnovane na njezinoj misiji, do koje je iskreno držala, da unese radost i izazov u učenje.
Vrativši se na svoja radna mjesta, njezini studenti su donijeli sa sobom Dorothyin utjecaj što je izazvalo neprekinutu bujicu poziva da radi s djecom, mladima, učiteljima te studentima širom svijeta. Ona ih je prihvatila te uvodila upotrebu drame kao procesa učenja u cijelom svijetu u raznim kontekstima, primjerice u sirotinjskim općinama poput Soweta u Južnoafričkoj Republici; na Novom Zelandu sa maorskim zajednicama; u sirotinjskim četvrtima u Velikoj Britaniji i u brojnim zemljama širom Europe, Azije, Afrike, Sjeverne Amerike te Australoazije. Radila je i u maloljetničkim popravnim domovima u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim američkim državama; u domovima i učilištima za ljude s velikim stupnjem invalidnosti; u posebnim školama i sa onima koji rade sa vrlo ranjivim skupinama. Čak i za vrijeme svoje posljednje bolesti, našla je kreativne načine davanja doprinosa, putem video-konferencija, primjerice.
Međutim, gdjegod u svijetu Dorothy radila uvijek je nastojala stići na što raniji let kući ostajući pritom „Dorothy domaćica“. Njezino srce je bilo prvo i prije svega s njezinom obitelji; za susjede i bliske prijatelje uvijek je bila „Dorothy kuharica, pekarica, švelja, vrtlarica». Bila je poznata po tome što je rano ustajala kako bi se pripremila za nadolazeći dan bok uz bok s njezinom najdražom mačkom. Gdjegod išla, uvijek je imala knjigu uza se i vrlo je rado pisala pisma. Voljela je provoditi slobodne dane s obitelji i ići u kazalište, a podupirala je i svoju unuku Annu u njezinim kazališnim i plesnim nastojanjima.
U Newcastleu, metode koje je osmislila doprle su do Medicinskog fakulteta gdje je prikazano mnogo filmova, upotrijebljenih za školovanje studenata medicine, koji su bili fokusirani na dramske rekonstrukcije medicinskih tema. Slično tome, British Gas (Britansko plinarsko poduzeće) angažirao ju je da radi sa starijim menadžerima koji su, upotrebljavajući dramske kontekste u poučavanju menadžerskog osoblja novim vještinama za radno mjesto, uvidjeli učinkovitost Dorothynih metoda i uvedenih struktura. Takav su angažman ubrzo prihvatile i druge tvrtke poput Volkswagena te u novije vrijeme Državno tužilaštvo (Crown Prosecution Service) i profesionalno kazalište.
Dorothyn um bio je istraživački i beskrajno zabavljen kreativnim razmišljanjima omogućujući joj da uoči povezanost između svoga rada i rada drugih ljudi iz širokog spektra disciplina. Nikada nije bila samodopadna i vrlo kratko vrijeme prije smrti nastavila je razvijati i usavršavati svoju praksu. Rezultat je bila fino satkana pedagogija s velikim odjekom koja je potakla i inspirirala i sudionike njezinih drama kao i one koji su se trudili i nastavljaju truditi se da se povedu za njima.
Mnoga javna priznanja koja je dobila, rezultirala su počasnim doktoratima Sveučilišta Newcastle-upon-Tyne i Sveučilišta iz Derbyja; priznanja i pokroviteljstvo nad nacionalnim i međunarodnim strukovnim udrugama; pozivi da se obrati najprestižnijim stručnim skupovima; i dakako njezini pisani radovi i suradnja sa svojim eminentnim studentima koji su se vinuli do sličnih visina prošavši kod nje obuku. Već 1974. godine, BBC je napravio sjajan film o njezinom praksi „Three Looms Waiting“ (Tri tkalačka stana čekaju) koji se još uvijek može naći na UTubeu. 11. lipnja ove godine, na kraljičin rođendan, za zasluge u odgoju i obrazovanju dodijeljeno joj je kraljevsko odlikovanje koje je trebala preuzeti u Buckinghamskoj palači 18. listopada i koje će, prema njezinoj želji preuzeti njezina obitelj – koja nosi prezime Heathcote kroz još dvije generacije.
Obraćajući se jednom skupu učitelja, jednom je primijetila, «Radovat ću se smrti» i kada su ljudi uzdahnuli ona je veselo rekla «…naravno ne u nekom morbidnom smislu, već u smislu radovanja najvećoj i najtajanstvenijoj pustolovini koja uopće postoji.« Dorothyina pustolovina započela je 8. listopada 2011. godine kada je umrla od bolesti krvi.