Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća
(Preveo: Vlado Krušić)
Uvod
Kad sam 1984. s Dorothy Heathcote razgovarao za SCYPT Journal, nije nam zbog dužine bilo moguće prenijeti čitav razgovor koji smo vodili. Tom je prilikom Dorothy između ostalog vrlo pregledno objasnila način kako raščlanjivati dramski rad i kako ga sadržajno obogatiti. Ja sam to kasnije koristio i iznosio radeći s raznim odgojno-kazališnim skupinama i pedagozima. Mnogi od njih pitali su gdje to mogu naći napisano, a ja sam im odgovarao da, koliko znam, toga nema. Kako je Dorothy sad u mirovini, nije vjerojatno da će to napraviti. Stoga se nadam da će ovaj moj prikaz biti u skladu s njezinim načinom razmišljanja. U prvom dijelu članka pokušat ću, koristeći građu za spomenuti razgovor, dati osnovno tumačenje raščlambe. U drugom dijelu izložit ću moja vlastita proširenja koja sam započeo dok sam radio u odgojno-kazališnoj družini “Cockpit”.
1. Razine objašnjavanja Dorothy Heathcote
Započet ću s jednostavnim pregledom naziva koje Dorothy koristi za objašnjenje ma koje radnje koju netko čini bilo u dramskoj igri bilo u stvarnom životu:
AKCIJA
MOTIVACIJA
ULOG
MODEL
ŽIVOTNI STAV
Svaki od ovih termina njoj označava jednu razinu na kojoj je moguće objasniti bilo koju radnju ili događaj. Svi oni predstavljaju različite razine koje odgovaraju na pitanje “Zašto?”. Evo kako Dorothy oprimjeruje spomenute nazive:
Nikad ne postavljam djeci pitanje “Što bi ti na to napravio?”, nego odmah pitam “Zašto?”.
Moja sva pitanja izgledaju kao da nemaju veze s onim što bi sama djeca htjela. Ona, recimo, kažu “Hajdemo igrati ubojstvo!” (AKCIJA), a ti im kažeš “U redu… Mm…Pa, mislim da je dobro da si čovjek nabavi nešto čime će se stvarno zaštiti.”. Tako propitujem motivacije koje nekoga navode da si nabavi pištolj i nešto s njime učini.
MOTIVACIJA za ubojstvo (kao i za bilo koju drugu akciju) predstavlja ono što i zašto netko nešto hoće. (Kasnije ću se vratiti na neizravnost njezinih formulacija.) Zatim Dorothy nastavlja:
Ali vidite, to zvuči kao da im oduzimate situaciju koju su zamislili da biste im je vratili na razini MOTIVACIJE. Ako pak pokušate zamišljenu situaciju dogovoriti s njima na razini onog što ja zovem ULOG, to zvuči još gore: “Upravo sam se pitala je li… ovaj… je li ubojstvo zaista najbolje rješenje.”
ULOG je ono što ubojica stavlja na kocku. Unutar kojeg okvira ubojica stupa u akciju? Koliko je svjestan mogućih ishoda, recimo zakonske kazne ili pak osjećaja krivice? Ili drugim riječima, oslobađa li ubojstvo ubojicu ubijenog? I tako dalje.
I nadalje se držeći primjera “Hajdemo igrati ubojstvo!” Dorothy prelazi na MODEL:
Ako pitam na razini MODELA, pitanje će glasiti: “Misliš da ubojice… Pitam se da li ubojice prepoznaju jedni druge? Jer kažu da ljudi prepoznaju ponešto jedni kod drugih… Kao na primjer kod učitelja…”
MODEL je ono što pojedina osoba utjelovljuje. Mogli bismo ga povezati, ne šireći previše Dorothyne konotacije, sa suvremenom uporabom pojma “poželjnih modela” kakve proizvode televizualni mediji i spram kojih se odmjeravamo i definiramo. Valja primjetiti da je Dorothyna koncepcija dinamičnija, manje statična. Ona objašnjava:
Ili “Odbijam ovaj model, jer želim onaj!”, što dolazi kao posljedica ispitivanja stvari,
ili pak “Želim oponašati ovaj model, zato jer ga cijenim.”. Primjerice, ja sam ponekad svojoj kćerki onaj pravi model, a ponekad zadnji koji bi poželjela.
ŽIVOTNI STAV predstavlja najdublju razinu. Dorothy je, međutim, nije ilustrirala navedenim primjerom “Hajdemo igrati ubojstvo!”, tako da će tu morati poslužiti moje tumačenje. Razmišljajući, dakle, na razini ŽIVOTNOGA STAVA mogli bismo reći: “Čuo sam da se kaže – a ja ne znam ima li u tome istine – kako su neki ljudi rođeni s Kainovim znakom na čelu…” ŽIVOTNI STAV postavlja na najopćiji način osnovno pitanje “Zašto?”. Ili kako to Dorothy kaže:
“Zašto sam ja takav? Zašto to mora tako biti?” I to je ono pitanje za koje želim da bude neprekidno otvoreno. Pitanja na toj razini (ŽIVOTNI STAV) postavljam stoga jer pitaju o onom zbog čega živjeti.
Sad možemo sabrati i razviti pregled na sljedeći način:
AKCIJA – Ponašanje, način kako je nešto učinjeno.
MOTIVACIJA – Zašto to netko čini? Što on/ona time hoće postići?
ULOG – Što je na kocki? Kolika je cijena koja potiče nekoga na čin?
MODEL – Koje se ponašanje tu oponaša ili odbacuje?
ŽIVOTNI STAV – Zašto je život takav kakav jest?
Neizravnost kao način dogovaranja*
* Pod “dogovaranjem” se misli na verbalne upute i dogovaranje koje dramski pedagog neprekidno obavlja sa sudionicima na dramskom satu i s pomoću kojih usmjerava tijek dramskog rada. (Prim. prev.)
Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća