Predhodna « 1 2 3 4 » Slijedeća
Prije nego nastavim, nakratko bih se osvrnuo na ranije spomenutu neizravnost. Vrlo je važno da uočimo razliku između neizravnosti i neodređenosti. Neodređenost neizostavno povlači za sobom i značenjsko siromaštvo. Ona je ili neplodna dvosmislica (ili naprosto nejasna uputa) ili općenitost bez sadržaja koji bi djecu mogao potaknuti na razmišljanje ili dramski rad. Neizravnost, ili kako Dorothy kaže, “difuznost”, usuprot tome jest, paradoksalno, vrlo jasna. Neizravna uputa ima izoštreno žarište, ali u generativnom smislu. Raspolaže emocionalnom snagom koja nastaje iz registra sasma različitog od uobičajenog “profesorskog govora”, koji možda jest razgovjetan, ali za djecu to i ne mora biti, jer ona u njemu istovremeno očitavaju i znak koji kaže: “Dosadno!”. Osnovno obilježje ovakve neizravnosti jest da djecu ne poziva na raspravu o nečemu, već ih nagovara na dramsko istraživanje toga. Neizravnost je odgojna provokacija kojom se djeca uvlače u igru, u sklapanje sporazuma o započinjanu dramskog istraživanja. Dorothy ushićeno tvrdi, a ja sam se o tome osvjedočio, da “djeca to odmah shvaćaju” poradi njihove krajnje prilagođenosti čitanju znakova. Dorothy nastavlja:
Opna između osjećanja bliskosti pravog sadržaja nekog događanja i istovremenog prividno bezosjećajnog (“cool”) ponašanja spram tog istog događanja omogućuje nam da možda zakoračimo u sve opasnija područja.
(I nastavlja: “Na neki način sve ono što ste potanko zamislili, ma što to bilo, mora proći kroz takvo šire dogovaranje unutar kojeg sve spomenute razine mogu biti istražene.”)
Oslikala je to primjerom djece koja su htjela igrati “Židove i naciste”:
Oni su u svom ranijem dramskom radu imali iskustva s uživljavanjem u situaciju i likove – znate ono: sjedite za stolom, vi ste Židovi i razgovarate o tome što ćete napraviti Nijemcima itd. – a onda im ja kažem: “Ne, nećete. Neću to. Nećete više sjediti oko tog stola. Pokažite mi gdje se nalazite tri sata kasnije, pa ćemo raditi unatrag.” I oni su, dakako, ostali zbunjeni. Ali su odjednom mogli uvidjeti na koji način te dvije razine (MODEL i ŽIVOTNI STAV) počinju utjecati na to zašto nisu mogli prihvatiti da im je ulica s obje strane blokirana tenkovima. I tako, ono što ste dobili jest da su se odjednom uhvatili kako razmišljaju o tome čemu živjeti. A sve se to dogodilo u tri minute!
Međusobni odnos razina
U gornjem primjeru “Židova i nacista” možemo također vidjeti kako Dorothy dovodi u pitanje kronologiju zbivanja u dramskoj radnji. Obično se slijed kronološki kreće od “zbivanja A” prema “zbivanju B”, pa do “zbivanja C”, i sve tako redom do kraja priče ili zapleta. Umjesto toga ona predlaže slijed koji uopće ne proizlazi iz redoslijeda pojedinih zbivanja koji ona smatra tek vanjskim oblikom priče. Pomakom na zbivanje koje se događa tri sata kasnije, nakon što su nacisti blokirali ulicu s obje strane, postaje moguće dublje istraživanje prethodnih zbivanja, jer je uspostavljen slijed razina smisla. Ne postoji neka ustaljena shema kako se to radi. Pedagog prije svega mora ustvrditi na kojoj razini učenici mogu ući u dramsku igru. Zatim, na kojoj se razini u svakom trenutku može ući u odgojno gradivo. Svaka razina nudi mogućnost različitog viđenja nekog događaja. Svaka nudi poseban i konkretan pristup gradivu, tj. pristup koji pedagogu omogućuje iznalaženje onog žarišta pažnje kojim će sudionike privući u dramsku igru. To je kao kad okrećete prizmu promatrajući neku radnju ili događaj kroz njezine različite plohe. Primjerice, “Hajdemo igrati ubojstvo!” (AKCIJA) tako postaje istraživanje o tome “Što nekoga navodi da ubije?” (PODRUČJE UČENJA). Razine su upravo te glatke prizmine stranice koje omogućuju istraživanje AKCIJE i PODRUČJA UČENJA, a sve zajedno čine prizmu.
Vidljivo je da ovakav način razmišljanja pedagoga i ovakvo strukturiranje dramskog rada usporava odvijanje dramske igre, ali istovremeno obogaćuje ili, kako Dorothy kaže, “zamotava ” odgojni sadržaj u skladu s odgojno-obrazovnim ciljevima. Koristeći primjer “Židova i nacista” Dorothy upozorava na implicirani međusobni odnos među razinama. One u okvirima dramskog rada nisu ništa više prikrivene niti odvojene nego u stvarnom životu. Svaka razina nastaje iz one ispod nje. U odvijanju nekog zbivanja ( niza zbivanja) ili događanja, u svakodnevnom životu obično su dvije razine sasvim prikrivene, implicitne. One se tek u rijetkim prigodama povremeno otkrivaju. U takvim se trenucima dvije razine pokažu odjednom, u skoku. Recimo, svađa između dvoje ljudi može izbiti oko nečeg sasma beznačajnog. Najprije opažamo oko čega se svađaju. Primjerice, jedna je osoba propustila nazvati drugu (AKCIJA). MOTIVACIJA se može prilično brzo otkriti: osoba A želi znati što se događa kako bi mogla dogovoriti čuvanje djeteta. Osoba B pak osobu A želi uvjeriti da nije bila nemarna, premda je bila! Svađa ne mora dugo trajati. Ali tijekom vremena ULOG će se na ovaj ili onaj način zasigurno ispoljiti. Ono što je na kocki, ono što je u pitanju u ovoj beznačajnoj svađi jest/bilo je “Kakav uzajamni odnos svatko od njih želi?”, ili “Koliko su jedno drugom zaista važni?” (Veza može biti pred raspadom!). Tada predbacivanja mogu “odjednom”uzeti nov pravac: “Ti si poput mog prvog muža: uvijek izbjegavaš ono što ne voliš. A ja nek se sama brinem za dijete.” Tako se pojavljuje MODEL. “Koliko on zapravo ima od njezina prvog muža? Ili od njezina oca? ” “U kojoj je mjeri uhvaćen u zamku modela u koji ga ona nastoji ugurati?” “Postupa li on s njom isto kao što je njezin otac postupao s njezinom majkom?” I tako dalje. Pitanja se mogu nizati sve do ŽIVOTNOG STAVA koji će biti dotaknut pitanjem: “Zašto si se oženio/zašto si se udala za mene ako ti se ne sviđa kakva/kakav sam?”
Da bi odigrali čitav ovaj slijed sudionici moraju znati što predstavlja razina ŽIVOTNOG STAVA . Bez toga nije moguće vjerodostojno odigrati ni “beznačajnu svađu”. Sve su razine u izvjesnoj mjeri prisutne u svakoj radnji lika bio toga lik svjestan ili ne. Niže razine određuju one više. Tako je i u odgojnoj drami. Razine su stubište kojim se penjete i silazite. Prošlost rađa sadašnjost. Budućnost je sadržana u prošlosti-u-sadašnjosti. Različite se razine, dakako, ne odmotavaju nužno gore izloženim redoslijedom, ali među njima,kako je to Dorothy razmotavajući ih pokazala, postoji naročita unutarnja logika.