MAŠTOPLOV, Biblioteka TIRENA, Zagreb, 2002.
KAKO SE UKRCATI U MAŠTOPLOV?
(Recenzija dr. Ive Gruić, Školske novine, 2002.)
‘Maštoplov’ u izdanju Dramskog studija Tirena zbirka je od dvanaest igrokaza za djecu i mlade, koje je na svojevrstan nacin inspirirala, sakupila i, konacno, uredila Ines Škuflic Horvat. Vec na prvi pogled jasna je važnost takve knjige, buduci da su zbirke ovoga tipa rijetke: igrokaza za djecu jednostavno nema dovoljno, što je cinjenica dobro poznata svakome tko je ikada poželio napraviti predstavu s djecom.
No, ‘Maštoplov’ osim novih tekstova donosi jednu drugu novost koja je mnogo znacajnija. ‘Maštoplov’ donosi tekstove drugacije od onih na koje smo nauceni, i to drugacije na mnogo nacina. Prije svega, dvanaest igrokaza u ‘Maštoplovu’ nisu napisali profesionalni pisci. Vec u predgovoru objašnjeno je da su svi ovi igrokazi nastali kroz improvizacije, što znaci da su u stvaranju tekstova sudjelovala djeca koja rade u dramskim grupama dulje ili krace vrijeme. Na osnovi tih su improvizacija voditelji dramskih grupa, i sami vrlo mladi ljudi (i svi do jednoga ‘ucenici’ Ines Škuflic Horvat), napisali igrokaze koji su im onda poslužili kao osnova za predstave. I premda se takav ‘dolazak do teksta’ može shvatiti tek kao mala (i ne tako važna) osobitost, on je, zapravo, izuzetno važan jer iz njega proizlaze sve ostale specificnosti ove zbirke.
Prva je posljedica igrivost: svi su tekstovi pisani pod pretpostavkom izvodenja. Niti jedan od igrokaza nije tehnicki prezahtjevan, ne postavlja likove koje dijete odgovarajuce dobi ne može igrati. Radnja niti jednog igrokaza nije prekomplicirana, tako da ju djeca mogu lako razumjeti i svladati, a opet je dovoljno zanimljiva da potakne djecju maštu. U svakom od igrokaza ima mnogo likova, što može biti veliko olakšanje za voditelje dramskih grupa.
Nadalje, koncept kojeg zastupa Ines Škuflic Horvat, a iz kojeg je izrastao ‘Maštoplov’, izrijekom poziva na nadopisivanje, mijenjanje, poigravanje s tekstom. Takav je pristup u našoj školskoj svakodnevici vrlo rijedak, jer je još uvijek ‘na snazi’ poštovanje teksta, koje je u kazališnom smislu i neprakticno i nepotrebno. ‘Maštoplov’ se tu postavlja drugacije, i to ne samo u predgovoru i pogovoru knjige(‘nadopisat cete još koji lik ako vam bude nedostajao’ i slicno), nego je to vidljivo i u samim tekstovima. Na primjer, ‘Lov na zmaja’ Marine Petkovic ima potpuno otvoren završetak: sami završite kako želite. U ‘Cirkusgradu’ Ines Škuflic Horvat velike dijelove treba nadopuniti prema vlastitim željama.
Igrokazi predstavljeni u ‘Maštoplovu’ vrlo su razliciti. Neki imaju jasnu i zaokruženu dramsku strukturu s razradenom pricom (‘Bajka o dva lj’ Marije Šorše i ‘Nije tata za sve kriv’ Ines Škuflic Horvat); u drugima je prica još složenija (‘Kraljica zubnih mišica’ Siniše Bahuna i ‘Tko ce biti Djed Mraz’ Marije Trampetic Wittenberg i Maje Sviben); dok mnogi imaju otvorene strukture u slikama (naslovni ‘Maštoplov’ Ive Milley) ili iskazuju moderniji pristup prici (‘Bila jednom jedna riba’ Jelene Veljace i Maje Savic).
Igrokazi su i tematski razliciti. Neki nam pokazuju izmaštane svjetove: vješticje (‘Dvije cajne žlicice prašine’ Ive Milley) ili pak svjetove vjerovanja ranog djetinjstva (vec spominjane price o zubnim miševima i debeljuškavom Djedici). Drugi igrokazi stvaraju svjetove posve bliske stvarnosti koju poznajemo, pa cak i onda kad se u njima pojavljuju vještice (‘Ne želim biti vještica’ Maje Sviben) ili izgledaju kao slicice iz stvarnosti (‘Ljubav? Obicna glupost’ Kristine Jakšic i ‘Bit cu isto što i mama’ – rad grupe). Te ‘slicice stvarnosti’, jednako kao i izmaštani svjetovi, postavljaju pitanja, raspravljaju o problemima koji su za djecu ili mlade znacajni – buduci da su djeca sama sudjelovala u stvaranju tih prica, u to možemo biti prilicno sigurni.
Mislim da je osobito važno istaknuti i pogovor knjizi koji je napisala Ines Škuflic Horvat i naslovila ga ‘Kako napraviti kazališnu predstavu’. On je svojevrsni credo koji stoji iza citavog njenog rada i rada mladih ljudi koje je okupila i okuplja oko sebe. I premda je samo u kratkim crtama sadržano ono najvažnije iz njenog iskustva i iz njenog pristupa dramskom radu s djecom (a što ujedno sjajno demonstrira upravo ova zbirka), mislim da on može biti znacajna pomoc voditeljima dramskih grupa, pa i onima koji se ne odluce za igranje nekog od tekstova iz ove knjige. Jer, konacno, sama nam knjiga porucuje da takve knjige i nisu neophodne. Potrebno je samo ukrcati se u Maštoplov, onaj stroj ili brod ili leteci cilim koji vas u cas može prebaciti u bilo koji izmaštani svijet.
(Za sve obavijesti obratite se na Dramski studio “Tirena”, tel. 01 374 5712, 01 3077410, www.tirena.hr)